dječak astronaut sprema svemirski brod za polazak u savzježđe plišanog medvjeda i pozdravlja okupljene i zaintrigirane građane galaksije meda spremio je sabrana djela za prebroditi turbulencije solarnih zraka koristit će njihov zamah i jedriti svemirom dalekim posjetit će planetu izgubljenih čarapa i svakoj je spakovao onu drugu pa kad se nađu on će vratiti im… Continue reading astronaut
Predvečerje
predvečerje, južni Berlin, proljeće Telefon zvoni- izbacuje me iz transa. Tačnije, pokušaja istog, jer mi ova meditacija baš i ne ide od ruke. A valjda istovremeno razumijem, da je cijela poenta ne pokušavati, već prihvatiti ono što dođe. Neki drugi put nastavljamo filozofiranje – zove majka. Halo majka- čujemo li se? Ja tebe čujem. Sretan… Continue reading Predvečerje
Ringišpil drugi
Predivno. U avionu sam, letim za Porto. Njemačko sivilo, kakvog ima samo u holivudskim predstavama Rusije. Tmurno, ružno. Probijamo se kroz oblake. Najednom, Dortmund nestaje i iznad mene obasjava nebo HEX koda #(ubaci kad se sjetiš), a oblaci u potpunosti prekrili svaki tračak zemlje ispod mene. Snježno, bijelo polje bez traga ljudske ruke. Haman, razmišljam,… Continue reading Ringišpil drugi
Ringišpil Prvi
Ne, nije neki jeftini knock-off Balaševića. Al’ prvo ovi bitni apdejti iz života, ilitiga kontekst. Neće me brate/sestro/nebinarna osobo, ove onlajn dejting gluposti. Otprilike ovako to izgleda: Skinem Tinder. Swajpam dva sata, od toga devedeset posto ulijevo. Ne pašu mi nešto. Od ovih deset posto, ubode možda dvoje do troje. S jednom potrefi neki vajb.… Continue reading Ringišpil Prvi
Nek’ komšiji crkne krava
U srcu sam wanna-be boomer, pa i pri tome raspolažem zavidnim arsenalom bumerskih fazona, šalica i došalica. Kaže došao bosancu jednom onaj što se iz vazne istrlja, ime sam mu zaboravio; uglavnom, onaj što želje ispunjava: “ja sam <ubaci ime tog duha>, ispunit ću ti dvije želje!”. Kaže bosanac: “hoću da komšiji umre krava.” Taman.… Continue reading Nek’ komšiji crkne krava
Čaršija, mezarja
Kaže u onoj jednoj poznatoj knjizi, start with a why. Zašto ovo pišem? Koja je poenta? (Otprilike, nisam pročitao knjigu. Previše mi vuče na one Silicon Valley wanna be life-coaches i intelektualce). Pa eto, poenta je posljednji pozdrav gradu, didu i djetinjstvu koje sam jedva čekao da prođe, a sad žalim što nije dan duže… Continue reading Čaršija, mezarja