Ne, nije neki jeftini knock-off Balaševića.
Al’ prvo ovi bitni apdejti iz života, ilitiga kontekst.
Neće me brate/sestro/nebinarna osobo, ove onlajn dejting gluposti.
Otprilike ovako to izgleda:
Skinem Tinder. Swajpam dva sata, od toga devedeset posto ulijevo. Ne pašu mi nešto. Od ovih deset posto, ubode možda dvoje do troje. S jednom potrefi neki vajb. Pišemo. Kaže, jesi to naučio conversation starter booklet napamet, valjda je puno random gluposti pitam. Izgubi se vajb. Hajd selam. Svajpam dalje, svako malo iste redovne mušterije- idući put kad napravim profil moram nadesno svajpati ovu jednu indijku, čisto da vidim kako život. Huda prvi profil napravila kad i ja i opet ništa. Jednom matchali, nako ništa posebno- drugi put isto meh. Treći kad bude neće biti iz neke obostrane atrakcije, već otprilike kao kad naletite na nekoga iz osnovne u gradu: akward pozdrav, small talk i “e super da smo se vidjeli, moram ići”. Eventualno ugovorite kafu u nekom neodređenom futuru.
Dalje svajpaš. Pošto si muško nekad ti izbaci “nemaš višem svajpova, il’ čekaj il’ plati”. Puno pet eura tako da svajpaš dalje samo ulijevo (to je džabe) dok ne naletiš na prvu koji bi eventualno svajpao. Pauza do reseta tajmera.
Priča mi Ana neki dan, kaže, nije joj nešto Tinder. Ima kaže i taj Bumble, tu se cura mora prva javiti muškarcu. Merjem je dobro nariktala, nariktao kolega kafu na kojoj je i ona slučajno bila, skidam kapu.
Priča mi Ana neki dan, ima ova druga, Bumble. Kao ne valja, tu moraju cure prve pisati.
Prijavim se i na to žuto čudo.
Svajpam malo, ne ide nešto, matcham dvije al’ se ne jave. Svajpam dalje.
Belaj.
Naletim na profil jedne dotične kovrdžave (inače slabost) koju sam jednom prilikom matchao na ovoj prvoj aplikaciji, poslao poruku i nije odgovorila. Tuga.
Otprilike: orijentalna, da ne kažem direktno odakle je, preofirno mi. Bili jednom na zajedničkoj kafi nakon nekakvog sastanka. Imam negdje na starom mobitelu sliku, ne nje i mene već mace koja je bila na tom sastanku. Sjedila mi u krilu (maca ne dotična orijentalka).
E ne vjerujem. Naumpade mi da smo pisali jednom, nisam znao da su poruke na Telegramu od prije dvije godine još spremljene (ovo mi je jedan od prvih chatova na Telegramu, jer ga ne koristim često):
Novembar 2019, “Hej ćao dotična gospođo, ovdje Din- ne mogu doći na sastanak večeras jer imam tri zadaće i test u ponedeljak, a kod cure sam za vikend”.
Side note: prekinuo s njom manje od 10 dana nakon te poruke. Nije povezano.
Presmiješno, obožavam čitati stare chatove. Also, krindž.
Matchali se jednom na Tinderu, pa nije na poruku odgovorila. Cognitive dissonance me tješi, s obzirom da sam imao situaciju gdje sam matchovao nekog koga znam pa nisam odgovorio jer mi je bilo previše awkward- iako je osoba preslatka. Mislim, da mi se javi sad na Instagramu bio bi direktno u fazonu HELLO ĐESII, iako je prošlo dugo vremena od toga. Naravno, vjerovatnoća za to je mala, but let me have this one.
Svajpao sad opet na Bumbleu, međutim nikakav match. Ne objavljuje storije baš često da odgovaram, a nisam neki ekspert random javljanja, I guess this is where that story ends, osim ako iznenada ne postanem mađioničar. Ili to, ili da probam srednjoškolski objaviti “dm?” na story sa anketom, pa nadati se da pritisne da.
A ova jedna druga mi odgovara na storije, komentira one smajlije sa srcima umjesto očiju i generalno šalje signale. Nisi moj tip, izvini. Though I’m sure you’ll find someone- I’m just not the right guy.
Nego, ovaj je ringišpil trebao biti o razbijenom nosu (ne mom). Ipak ispade nekako balaševički, sa manje proze i lirike i viškom patetike, al’ de te, ne mogu sve.
Sutra letim za Porto, valja ustati rano.
Pišem u avionu drugi.